Što je zapravo istina?

Postoji li uopće istina, može li se razumjeti, je li jednoznačna ili poprima raznolike oblike i sadržaje, je li npr. razum najbolji pa čak i jedini put do spoznavanja istine? Odavno shvatismo da u jezgri ljudskog rasuđivanja često sjedi samo naša želja zagrnuta s malo mudrosti, pa stoga "mnoge stvari naš razum nije htio priznati da bi ih na kraju ipak morao priznati" (G. le Bon). Je li logika suviše statičko i nedovoljno elastično pomagalo za spoznavanje svijeta u kome je sve u stalnoj mijeni - jesu li znanstvene metode suviše tehnicizirane, da bi dohvatile fluidnu istinitost svijeta? Možda su metode premalo tehnicizirane, ali je naš stav prema njihovoj primjeni odveć tehniciziran? Možda zbog krnje edukacije precjenjujemo mogućnosti znanstvenih metoda? Vodi li put do istine kroz vjeru, ili možda kroz umjetnost, ili kroz mudrost filozofije - ili nam pak treba sve to zajedno, plus još mnogo toga da bi joj se približili? Kako da istinu otkrijemo i prepoznamo, ako unaprijed ne znamo kako izgleda? U znanosti se cijeni mogućnost istraživača da se emocionalno odvoji od predmeta istraživanja, od njega se očekuje nepristranost i čak podozrivost prema predmetu istraživanja. Je li to najbolji put spoznavanju istine?