Danas svi samo sjedimo i gledamo kako naša Zemlja polako nestaje, gledamo kako sve ono što nam je dragi Bog podario, to i uništavamo.
Nije istina da čovječanstvo sve više raste - istina je da će jednoga dana možda nestati.Zašto? - to se zacijelo pitate.
Eto zato što sve većim rastom broja stavnovnika, također se i iskorištavaju mnogo veće zalihe neobnovljivih pa i obnovljivih izvora. Najlakše je to pokazati na primjeru vode.Svi znamo da je samo 3% na Zemljinoj površini pitka voda, a s porastom broja stanovnika taj se postotak smanjuje - jer je svakome čovjeku potrebna izrazita količina pitke vode.
Također se to može pokazati i na primjerima globalnoga zatopljenja i efekta staklenika.
A tko je glavni krivac za te nepogode - pa čovjek - ljudi.
Mi sami sebi uništavamo život, kao i ljudima koji će živjeti poslije nas.Naš jedini dom! I to je na kocki! Naša sposobnost da živimo na planeti Zemlji, da imamo budućnost kao civilizacija. Vjerujem da je ovo moralni problem. Vrijeme je da se uhvatimo u koštac sa ovim problemom. Vrijeme je da ustanemo ponovno, da osiguramo našu budućnost.
Buduće generacije će možda imati priliku da se zapitaju: "Na što su naši roditelji mislili?"
"Zašto se nisu probudili kada su imali priliku?" - Mi moramo čuti to njihovo pitanje sada.
Kako biste mogli mnogo bolje shvatiti o čemu je riječ, preporučam vam da pogledate izvanredan dokumentarac Al Gore-a An Inconvenient Truth (Neugodna istina) i probudite se jer nam ne ostaje još mnogo vremena da spasimo naš jedini dom. Jer, inače - što bi bilo kada više ne bi bilo ljudi?
0 komentari