Ondje gdje je tlo vapnenačko, rijeke mogu nestati u zemlji. One nastavljaju teći podzemno ili opet izviru na drugoj strani, ili se ispod zemlje ulijevaju u more.
Na svom toku ispod zemlje mogu isprati goleme sustave špilja.
Od čega se sastoji vapnenac?
Vapnenac se sastoji od ostataka pradavnih morskih životinja. Prije nekih 240 milijuna godina ocean je pokrivao velika područja onoga što je danas Europa. Školjke koje sadržavaju vapnenac i kućišta drugih životinja potonuli su na morsko dno te stvorili velike taloge koji su se tijekom godina okamenili u vapnenac. Neka vapnenačka brda stvorili su i pradavni koralji. Mora su nestala, a nekadašnje se morsko dno pri pokretima Zemljine kore izdiglo prema gore. Vapnenačka područja u Sloveniji i Hrvatskoj, vapnenačke Alpe i njemački i francuski Alb imaju, dakle, živo podrijetlo. Vapnenac se pojavljuje i u drugim oblicima. Mramor je, primjerice, kristalizirani vapnenac. Kad se prah vapnenca zgušnjava, nastaje kreda. Najpoznatiji primjer za to jesu bijele svjetlucave stijene krede na Rugenu ili na engleskoj obali kanala La Manche.
Zašto vapnenac propušta kišnicu?
Vapnenac je zapravo jednako tako nepropustan za vodu kao i drugo kamenje. Ali kapi kiše preuzimaju pri padu kroz zrak sićušne tragove plina ugljičnog dioksida sadržanog u zraku. I pri poniranju kroz plodnu zemlju kišnica se obogaćuje ugljičnim dioksidom. Pritom nastaje slaba kiselina, ugljična kiselina. Čista voda postaje, dakle, laganom mineralnom vodom koja sadržava ugljičnu kiselinu, a ugljična kiselina može opet otopiti vapnenac. Dolazi do kemijske reakcije pri kojoj se vapnenac pretvara u tvar nazvanu kalcijev hidrokarbonat. Na taj način kišnica proždire kalcij. Litra vode može otopiti otprilike gram kalcija iz kamena. U prilično kratkom vremenu stijene kalcija najprije dobivaju pore, zatim pukotine i napokon cijevi. Potrebno je otprilike pola milijuna godina dok iz fine pukotine u vapnenačkoj stijeni nastane metar debela cijev.
Vapnenačke stijene u
Nacionalnom parku
Sjeverni Velebit
0 komentari